dali se isplati studirati u hrvatskoj

Dali Se Isplati Studirati u Hrvatskoj i Koji Fax Upisati?

Oke ljudi moji, tekst je dugačak. Ali obećavam jako koristan. Predlažem da ga čitate redom i polako. Usput ćete dobiti odgovore što se isplati studirati, a što ne. Nisam mogao odustati od obrade i pisanja ovako problematične, a opet vrlo važne i ozbiljne teme kao što je studiranje. I dali se isplati studirati u Hrvatskoj kao i koji su studiji bolji od drugih.

Osobno ću napisati ću da se studiranje u Hrvatskoj isplati, no uz jedan dodatak. A to je – ali. Isplati se studirati ali

Ali nije sve na svojemu mjestu i nije sve kako treba biti.

Neki su protiv studiranja, neki su za studiranje. Ja sam za. Ne samo za studiranje. Jer to više nije “in”. To je prošlo… Sada je in biti u korak s vremenom. Ja sam za konstantno usavršavanje i napredovanje. Pogotovo u biznisu.

Vrlo je neugodna situacija kada se moramo preispitivati dali se isplati studirati ili ne.

U nekim drugim zemljama zapada i stare Europe normalno je da se studiranje isplati. Ali, dobro – te zemlje su ipak naprednije od nas.

Evo, baš danas čujem usput na vijestima domaći ljudi zaposlili Indijce da beru povrće na njivi. Domaći ljudi više ne žele raditi taj posao, kao i što Nijemci više ne žele raditi na baušteli, pa to rade za njih Hrvati i ostali narodi iz istočne Europe. A neće u Hrvatskoj jer se u Hrvatskoj ne isplati. Ali izgleda da će se u narednim godinama itekako isplatiti Indijcima i ostalim sličnim narodima. Jer njima će ovdje naš minimalac biti odličan.

Na pitanje – Dali Se Isplati Studirati Ne Može Se Dati Jednostavan Odgovor

Zato ću kroz ovaj tekst napraviti jedan pregled situacije i pokušati napisati neke smislene odgovore na ovako problematično pitanje dali se isplati studirati?

Na internetu već ima mnogo sadržaja na ovu temu. Ja sam napravio jedno istraživanje i sakupio dosta korisnog materijala na jedno mjesto, te opisao svoj kut gledanja na ovu tematiku.

I ja sam bio student i završio sam visoku školu. Znam kako to izgleda i znam koliko je to dobro, ali i loše. Te koje su sve mane u sustavu formalnog obrazovanja, gospodarstva, ekonomije i općenito nacije.

Netko je već vidim na par mjesta naveo da u Hrvatskoj nije toliko problem gospodarske krize. Već je najveći problem krize društva.

Ustvari gospodarska kriza je već prošla i nitko ju više ne spominje. Ljudi su kao zaboravili na te krizne godine.

Ali, evo došla je 2019. godina i po šuškanju medija nazire se nova gospodarska kriza. Opet kroz period od 10 godina. Sve je to naštelano, bez brige.

Ali nazad na temu. Obrazovanje i studiranje u Hrvatskoj i dali se isplati studirati.

Što studirati i što raditi.

Koji Fakultet Garantira Zaposlenje?

Ovo pitanje iznad ljudi tipkaju u Google. Ne postoji takav fakultet koji će garantirati posao. Postoji samo vjerojatnost da će određeno zanimanje i određena osoba dobiti posao ili neće.

Nema garancije za neki siguran posao. Što god vi studirali.

Prenio sam dio postova sa Forum.hr gdje je rasprava o ovome problemu. Netko je otvorio ovu temu još 2014. godine.

slika ispod.

dali se isplati studirati
forum rasprava: dali se isplati studirati

Također iznad gore na linku možete vidjeti i anketu: dali se isplati studirati ili ne.

Rezultati su otprilike 50% naprava 50%. I isplati i ne isplati. I to je otprilike realno.

Jer što je danas uopće realno i kako stoji stvar.

Što je točno?

Evo Što Je Po Meni Točno

Nadam se da ćete razumjeti ovaj moj rasplet situacije.

Odakle je krenulo i što je pošlo po zlu.

Točno je da prije 30 ili 40 godina studiranje bilo puno isplativije nego danas.

Odnos ponude i potražnje. Vrijednost robe na tržištu rada. Osnova ekonomije.

Bilo je isplativije jer je bilo dostupno samo za višu društvenu klasu. Za bogatiju gospodu.

Dali Se Isplati Studirati Ekonomiju?

Što Vi mislite. Dali se isplati studirati ekonomiju?

Uvijek treba pravih stručnih ljudi.

Studirati ekonomiju se velikom broju studenata ne isplati. Ali isplati se onom malom broju koji se kroz studij dodatno još jako potrude i koji će se naći među nekoliko desetaka najboljih. Takvi će najlakše dobiti dobre poslove po državnim institucijama ili u visokim početnim pozicijama po većim i jačim privatnim poduzećima.

Znači, istina da se isplati to studirati, ali samo malom broju ljudi. Ostali dobiju posao preko veze. A oni bez veze, ali sa diplomom uz puno sreće. Ili moraju raditi posao koji su mogli sa srednjom školom.

Ono što danas imamo je situacija da je studiranje svakome dostupno. I širi se na niže inteligentnu skupinu ljudi na mlade koji nemaju vještine i predispozicije od studiranja dobiti najviše.

Sa mnom su studirali likovi koji su osam puta izlazili na jedan te isti ispit i osam puta padali!!!

Pa, gdje si bio osam puta i šta si osam puta radio?

Oke može se probati jedanput, dvaput, ajde i teći put. Pa padneš oke, dogodi se. Ali ako vidiš da ne ide, znači da se nedovoljno dobro spremaš. Moraš se bolje pripremiti za ispit.

Više sjedit i učiti, vježbati… Ili te to možda uopće i ne zanima.

Prije 40 godina nije svako mogao studirati. Neki ljudi koji danas imaju 40 ili 50 godina nemaju niti srednju školu, imaju samo osnovnu. Znam mnoge takve ljude. I rade za minimalnu plaću ili malo iznad minimalne.

Muž i žena školuju na taj način djecu. Muče se i rade samo da bi njima bilo bolje. I to treba cijeniti i poštivati. Uzor!

Moja pokojna baba imala je samo četiri razreda osnovne škole. Cijeli život je bila doma, radila žena na poljoprivredi.

Ja mislim da ona nije znala šta je to karijera

Ljudi su proizvodili svoju hranu, živjeli zdravije, živjeli sretnije, zadovoljnije. Bili svoji na svome. Bez stresa i mobinga.

Tko je znao od njih šta je stres?

Pa ti stari ljudi nisu možda niti čuli za riječ stres kada su bili mladi. Neki nisu imali ni komplet čaša u kući kako treba. A ne sve ono što mi imamo danas.

Slavonija je bila selo i živjelo se na selu od vlastitog rada. Bio si gazda. Sjeverozapadna Hrvatska gdje ja živim isto tako. Ljudi su masovno radili doma na poljoprivredi i u tvornicama.

A Zagreb je bio grad za gospodu. Nisi imao šta tamo tražiti, ako si bio iz niže rangiranog sloja društva.

Nije prije mogao svatko ići u neke velike škole i htjeti biti neki gospodin čovjek.

No, onaj tko je mogao i imao mogućnost i pristup tome. E taj je tada bio pravi gospodin koji se je cijenio i poštovao. Imao si jakost u društvu.

Bio si ugledan akademski građanin.

A danas završio si ekonomiju… Koliko ih je samo završilo. Pravo, ima ih. Ili strojarstvo, ima i njih.

Nije svako mogao jer nije bilo novca da se to plati

Pa nije bilo nekada u onoj krizi niti kave i soli da se kupi. Meso se nije toliko konzumiralo kao danas.

Bili smo možda seljaci, ali smo bili svoji gazde.

Netko od starijih ako čita moći će razumjeti.

Samim time što to nije mogao svatko imati bilo je vrijedno. Taj papir, ta diploma je nešto vrijedilo. Jer ga nije mogao imati samo tako svatko.

Bila je to vrijednost do koje ne može svatko doći.

Formalno obrazovanje bilo je teško dostupno. Tko je mlađi i čita ovo možda mu roditelji imaju samo srednju školu, a možda niti to. A najvjerojatnije baba ili dida ako su još živi nemaju srednju.

Jednostavno, nemaju ljudi srednju. Bila takva vremena i tko je onda mario za školu. A mi smo se svi danas malo izgleda puno pogubili.

Tako jedan mladić koji je završio strojarstvo u Zagrebu prije nekoliko desetaka godina bio je vrlo cijenjen. Nije onda bio problem dali se isplati studirati ili ne.

Tada si mogao biti gospodin sa 5 godina fakulteta u bivšoj SFRJ

A što imamo danas.

Danas koliko ja vidim i imam osjećaj (ispravite me u komentarima ako griješim) moderno je ići na fakultet, jer je to društvena norma i stupanj društvene vrijednosti.

Jer, ako nemaš faks (makar bilo kakav) odmah si zatucanac. Ništa ne vrijediš ili na tebe gledaju kao na nekog jadnika čiji starci su siromašni, pa ti ne mogu priuštiti niti ono najjeftinije što se nudi na tržištu edukacije gdje godina redovnog studiranja košta 1000 eura.

Ali bez brige nije to točno.

Ili još što vidim da se među ljude uveliko ušlo uvjerenje da se bez faksa ne može doći do dobrog posla.

Znate ono kako pričaju „samo ti dijete moje uči, studiraj da ti bude bolje, da se ne moraš mučiti toliko kao mi. Nama naši starci nisu mogli kao mi tebi.”

No činjenica je da se mi mladi i ovako i onako moramo mučiti. I to bili mi u Hrvatskoj, ili bili mi negdje u inozemstvu.

Jer vrijeme je takvo.

Moraš se mučiti. Jedino ako ćaća proda i kući i zemlju i sve oko nje. Pa onda evo, da ti bude lakše.

Svuda je start teži. Osim ako tata ili mama, pa i deda imaju posložen biznis gdje bi ti trebao samo doći na gotovo i preuzeti.

E sada to da se bez fakse ne može to je toliko krivo i netočno da je to nevjerojatno.

Ima mnogo načina da uspiješ u životu i bez fakulteta. Pa nije to nikakva garancija, to je više kod nas da se zadovolji norma.

Jer to je danas normalno da se studira što duže i što kasnije počne raditi.

Jer tko još voli početi raditi kod nas sa 18 godina

Pa, hajde samo pogledajte oko sebe i siguran sam da znate barem jednog čovjeka kojemu je dobro i koji dobro, hajmo reći zarađuje, a nema faks.

No, znam ne može se generalizirati. Pitanje je kako je čovjek do toga došao. Dali je legalno ili ne.

Vidite i to je jedan od naših najvećih društvenih problema i društvenih kriza.

Starije generacije su se za sebe pobrinule. Ali mi mladi smo u problemu.

Rezerve od roditelja i nasljednika se sve više troše (tata proda zemlju i uzme ušteđevinu da kupi sinu kuću i auto).

A ne vidimo budućnost za sebe.

Što ćemo mi prodati ili ukrast od koga i kome???

Znači studiranje je nešto što se danas mora. Što je normalno iako već znamo da se velikom broju ljudi uopće neće isplatiti.

A neće se isplatiti iz jednog od najvećih i najproblematičnijih razloga ove zemlje, a to je

Da, e sada trenutak istine i to jee…..

Nedostatak visokokvalitetnih Radnih Mjesta u Republici Hrvatskoj

To je to ljudi.

Mi nemamo u našoj zemlji dovoljan broj visokokvalitetnih tvrtki i tehnoloških vrlo naprednih radnih mjesta gdje bi mogli raditi svi ti fakultetski ljudi.

I zato se pored ostalih problema koji su povezani, baš i ne isplati studirati.

Inženjeri, razvijaju. Oni rješavaju probleme. Oni donose nova rješenja koja ljudima olakšavaju život.

Koliko samo jedan pametni telefon ima posla za inženjere. Sve je to netko morao razviti, riješiti i onda proizvesti.

Mi taj razvoj u Hrvatskoj nemamo. Imamo, ali vrlo vrlo slabo.

Koliko samo ima ljudi koji su završili bolje fakultete, ali i one lošije, odnosno nešto manje cijenjene, jednostavnije. Odnosno lakše. A koji rade posao koji su mogli sa srednjom školom u struci ili van struke.

Ili čak, pazite sada bez ikakve srednje škole.

Pa koliko ima samo poslova i poslodavaca gdje ljudi mogu raditi bez srednje škole?

Ima mnogo poslodavaca koji trebaju ljude da nešto

  • premeću
  • sortiraju
  • slažu
  • pakuju
  • beru povrće i voće

Sva ta vrlo jednostavna radna mjesta i ti jednostavni poslovi koje više nitko neće raditi.

A tek na moru dolje.

Sada po ljetu, evo ljudi došli pošteno raditi i zaraditi kada neću ovi naši više trpiti gazde naše.

Tuku ih dolje… što je stvarno jadno, i to neki polu-odrasli ljudi od 19 do nekih 22, 23 godine.

Ajde da se pobuni neki veteran iz rata, čovjek od 50, 60 godina. Ok, razumio bi, a ne ovi… propali studenti.

A neće ih raditi zato što su kao prvo slabo plaćeni (jer i ne mogu biti više plaćeni), pa su loši uvjeti rada (vrućina, hladnoća, smrad, prljavština, prašina, buka, dim….) Uvjeti rada u tvornicama. Znam sve ja to dobro znam.

I na kraju to su sve kako mladi ljudi vole reći pa i ja isto – jadni poslovi (antiintelektualni poslovi). Nisu to „fini” poslovi.

Samo nas gazde iskorištavaju. Radimo do 7 ili 8 do 16, 17, 18 sati poslijepodne. Cijeli dan.

Nisu na neki način društveno prihvaćeni. Sramotno je reći gdje radiš i što radiš.

Hajmo ća iz zemlje gdje nas nitko ne zna i ne pozna. Lakše se uklopimo u Njemačkoj na baušteli nego tu.

Ali šalu na stranu, makar i nije šala, nego istina.

Samo sam ja u svom stilu to napisao.

Nazad na post sa foruma. Pogledajte si malo to i pročitajte. Ima tamo pametnih ljudi.

Ljudi se sakriju iza nekog svojeg nadimka, malo se boje i onda se otvore. Onda pišu ono što misle i mnogi napišu istinu.

Pa tako i ova gospođa/gospodična pod nazivom (enigma in red) Iza ovog pametnog i posebnog nadimka (ne znam šta to znači) krije se jedna pametna i obrazovana ženska osoba koja razmišlja otvorenim umom i koja ima potencijala da nešto napravi u ovoj zemlji.

I to samo svojim mozgom.

Skidam kapu majstorice. To je to. Kao da si mene pitala.

Možemo na kavu, ja plaćam.

Napisala si sve točno i još više od toga.

E da sam ja barem to znao i razumio kada sam imao 18 godina. Ali nisam. Bio sam previše mlad da sam shvatim, a nitko me nije imao usmjeriti i objasniti mi.

Propalo Mi Je Više Od Četiri Godine Vremena!

Nepopravljiva šteta je učinjena. Ali iz toga sam jako puno naučio. Zato je cijena bila tako velika.

Pa žena kaže sljedeće:

Tako da, tko misli da će samo studiranjem riješiti sve životne ciljeve, zajebao se.

dali se isplati studirati u Hrvatskoj
dio rasprave sa foruma na temu dali se isplati studirati

Nekima na žalost nikada neće doći u glavu. Jer svemu slijepo vjeruju kao da nemaju oči, pa da s njima progledaju.

Ne, samo u Hrvatskoj nego i drugdje u svijetu. Jer formalno obrazovanje svuda sve više ulazi u krizu formalnog obrazovanja i svjetska gospodarstva sve se teže snalazi obrazovanjem i obrazovnim sustavom.

Sve više se vide razlike i problemi

Ono što je suština ovog posta sa foruma je sljedeće:

Idi na fakultet. Ali nemoj samo sjediti doma učiti i polagati ispite kako bi sakupio odličan prosjek ocjena.

Nego Se Pokreni i Radi

Dodatno se muči, jer moraš se mučiti ako hoćeš imati koristi od toga.

Idi od firme do firme i gledaj gdje da uhvatiš neku praksu, volontiranje, neki stručni rad. Radi svoja vlastita istraživanja, s njima ponudi poslodavcu rješenje nekog problema kojeg ima u svojem poduzeću (a u našim poduzećima ima mnogo problema) i mnogo naših ljudi može riješiti te probleme gazdi da gazda može bolje platiti i njega i druge koji rade za njega.

Jer, to je na neki način društvena odgovornost i teme i drugih ljudi u ovoj državi.

Kada tako svi preuzmemo odgovornost za sebe, svako svoju. Onda možemo očekivati neke promjene i neki boljitak.

E, sad jebiga koliko se tko potrudi i da svoj dio svojeg rada i svoje žrtve.

Nitko nikoga ne može natjerati, samo svako sebe sam može promijeniti.

Dakle.

Cilj Bi Ti Trebao Biti Ovo

Ako završiš fakultet, kada ideš tražiti posao. Onda dođeš poslodavcu i pokažeš mu (ne kažeš, nego pokažeš) što ti znaš raditi. I onda u detalje prezentacija, samo šibaj. Hvali se. Pokazuj da znaš.

Budimo realni. Koliko su ti šanse da te hajmo reći – zaposli.

Pa puno veće nego da mu kažeš da si završio fakultet taj i taj.

Jer, znaš da su još mnogi završili, a ne samo ti.

Više nisi gospodin koji je privilegiran da može doći do diplome pa bude stvarno s time gospodin. Već si samo jedna brojka s papirom koji možda ne vrijedi ništa.

To ti je realnost. Jebiga, tako je. Šta da radimo. Nisam ja tako stvari namjestio.

Krema Hrvatskog gospodarstva

Nazad na gospodarstvo i poslove u Hrvatskoj.

Pogledajte burzu rada i popis od deset najtraženijih zanimanja po evidenciji iz baze podataka od zavoda za zapošljavanje.

najtraženija zanimanja
10 najtraženijih zanimanja u Republici Hrvatskoj Prema Zavodu za zapošljavanje

Taj ponosni „cijenjeni” i velikodušni popis je gotovo uvijek isti.

70 – 80 posto poslova i zanimanja je uvijek na tome popisu isto.

A to su sljedeća zanimanja. I to je ono što nama treba.

  • Kuhar
  • Pomoćni kuhar
  • Konobar
  • Prodavač
  • Vozač
  • Zaštitar
  • Bravar
  • Radnik
  • Čistač
  • Medicinska sestra
  • Doktor
  • Diplomirani ekonomista
  • Administrativni radnik

Sada vidim i na TV, po vijestima i na radiju počinju se sve više vrtiti reklame za stručna zanimanja i za stručne škole.

Znate on kampanju za obrtništvo…postani majstor. Budi gazda. Otvori obrt ili firmu. Države te podržava i voli. Mi smo tu. T-com je tu sa svojim inovativnim uslugama.

Kampanja: gdje su ruke ima i struke

Gdje su ruke ima struke… ili tako nešto ide u reklami. A, reklama kao reklama nije loša. Pitanje je dali će roditelji poslati djecu u školu za to ili radije da ide poslije na fakultet, od kojeg možda neće imati nikakve koristi. Ali će roditelji biti ponosni.

Svi zaslužuju u Hrvatskoj živjeti bolje. T-com će ti pomoći da imaš super brzi internet preko bakrene žice za tvoj posao.

Napokon je nekome malo došlo u glavu.

Sad kad su vidjeli da nitko više neće, ne želi ili nema tko raditi.

Sad počinje suprotna priča.

Ne Idi Na Fakultet Nego Budi Majstor

A, majstori dobro žive. Tko se je dobro snašao da prevari državu i da živi od tuđeg rada. Njima je u svakom slučaju dobro.

Znači od tih deset najtraženijih zanimanja prema zavodu za zapošljavanje jedini s fakultetom su po meni doktor i diplomirani ekonomista.

A gdje su ovi ostali????

Zašto ih nema.

Pa, nema jer ne treba. Jer nema gdje da rade.

Ova sva ostala zanimanja su sa srednjom trogodišnjom ili četverogodišnjom školom.

I Sada Pitanje Je Što Uopće Studirati i Dali Se Isplati Studirati?

Kada na kraju po statistici ako se zezate imate velike šanse da radite ono što ste mogli da srednjom školom.

Ljudi, to je nažalost realna činjenica i istina u ovoj zemlji.

Mi nemamo gospodarstvo. Privatni sektor je slab. Mi smo još uvijek zemlja seljaka, trgovaca, obrtnika. Ugostitelja.

Nekih sitnih riba i krimosa. Nekih brljatora, koji samo gledaju da nešto zbrljaju i prođu bez muke. Neki kraći i jednostavniji, brži put se traži.

Tko nije iz Bjelovara ili okolice, pa nije svaki dan tamo. Dođite u Bjelovar kada je ljeto šesti, sedmi osmi mjesec.

Od gimnazije pa do dječje čitaonice imate kafića i terasa koliko vam srce za želi. Možemo piti kave cijeli dan.

Posla za konobare, čistačice, dostavljače, vozače, trgovce kao u priči… kakvi fakulteti eejj…

Jedino koji još trebaju fakultetske ljude su javni sektor. A tamo znamo kako ide posao, ne moram pisati, oke 🙂

EU je kao nešto zabranila ili nametnula neke svoje kvote koliko se ljudi smije zaposliti u državnom sektoru, odnosno upravi. (policija, prosvjeta, zdravstvo) mislim da tu ne ulazi.

Jer u zdravstvu, policiji, prosvjeti i vojsci ima uvijek posla.

I eto što studirati. To

Medicinu, prosvjetu. Ili završiti četverogodišnju školu. Pa ići za policajca ili vojnika. A ako imaš određeni faks. Moguća je vojna karijera kroz vojne činove u vojsci.

I to sve na državni trošak.

A privatni. Što s njim.

Što Je Danas Najbolje Studirati

Po meni sada koliko ja znam, i koliko imam uvid, danas je najbolje studirati medicinu i informatiku.

Liječnika i medicinskih sestara nedostaje mnogo. Za deset godina ne znam kako će izgledati situacija.

Zato cure i dečki samo medicina. Ali ipak nemojte to ako ne volite. Ne podnosim liječnike koji su studirali jer su morali zbog roditelja i sada ne vole taj plemeniti i važan posao.

Informatika. Evo napisati ću da vam je dovoljno za otvaranja vlastitog poduzeća ili obrta jedan laptop s internetom plus svi ostali troškovi.

Ne morate graditi tvornicu. Ne treba vam ogroman kapital. Naravno opet ako to voliš.

Sada ću podijeliti s vama još jedan tekst sa interneta (ima ih mnogo) nemam toliko prostora da sve u detalje prođemo.

Ali ovaj je jedan od najboljih koje sam pronašao.

Tekst sa braniteljskog portala.

Evo linka na tekst pa pročitajte cijeli kolika je tržišta vrijednost akademske diplome, ja ću ovdje prokomentirati neke najvažnije detalje iz toga teksta.

Kolika Je Tržišta Vrijednost Diplome i Za Koga Hrvatska Školuje Visokoobrazovane Kadrove

U tekstu su napisali sve ono što sam ja već iznad napisao. Odvojite dio svojeg vremena i svakako pročitajte tekst.

Može vas spasiti na neki način da dobijete realan pregled situacije na vrijeme.

Jasno nam je da nemamo privatno gospodarstvo.

Da privatnici ne trebaju fakultetski obrazovane ljude ili trebaju ali u manjem broju nego što ih ima. Pa nema za svakog dovoljno posla. Što je činjenica.

Jasno je da je kvaliteta visokog obrazovanja srušena lakom dostupnošću tog istog visokog obrazovanja (praktički svi mogu studirati).

Jasno je da i EU nastoji dobrim djelom što više obrazovanih ljudi povući u bogatije zemlje zapadne Europe gdje će raditi za njihov gospodarski sustav i tako ih još više obogatiti.

Dok će naši ljudi raditi kao obični zaposlenici za plaću u stranim zemljama domaće stanovništvo u tim stranim zemljama će pokretati nove poduzetničke projekte, otvarati privatna poduzeća i postati sve bogatiji.

Bogatiji se sve više bogate.

Jasno je da je obrazovanje i znanje postala roba koja se kupuje i prodaje što po boljoj što po lošijoj cijeni.

Dakle roditelji imaju za svoju djecu mogućnost da vrlo jeftino i vrlo lako kupe „obrazovanje”.

Znanje Je Resurs Koji Gubi Sve Više Na Vrijednosti

Obrazovanje bi trebalo biti nešto do čega se teško dolazi. Što je vrijedno i prije svega SKUPO. Nešto što vrijedi i ima potencijal da se kroz život isplati.

No međutim obrazovanje postaje vrlo jeftina obična roba na tržištu. Pogledajte samo što sve možete naučiti putem interneta. Obrazovanje i znanje je ekstremno dostupno svakome.

Što mislite kakva je kvaliteta obrazovanja na jednoj našoj privatnoj obrazovnoj ustanovi gdje jedna godina redovne školarine ima cijenu od 7500 kuna. I taj se iznos još može platiti u tri rate po 2500 kuna?

Istina je da po toj cijeni obrazovanje ne može biti kvalitetno. Profesori odrade svoj dio posla kojeg moraju. Za nešto više od toga ne mare.

Stvarno je pametno pitanje kakva je kvaliteta rada profesora!!!

Pitanje Je Gospodarstva

Ja sam iz središnjeg kontinentalnog dijela zemlje. Gradovi oko mene su Bjelovar, Koprivnica, Virovitica, Garešnica, Daruvar, Križevci, Đurđevac.

Sve je to taj uništeni ili polu-uništeni poljoprivredni i prerađivački kraj.

Ljudi na selu žive gradskim načinom života. Ne svi, ali dobar dio da. Odlaze u grad, rade po 8 ili 10 sati dnevno. I vikendima. Kupuju hranu u gradu ili na putu kući. Na selu samo žive i spavaju. Na selu se više ništa ne radi, ili veoma malo. U većini slučajeva najuporniji pojedinci.

Ne radi se jer se ne isplati. Ili što je istina isplati se, samo se treba jebeno potruditi i puno žrtve dati.

Ljudima je lakše raditi za minimalac da imaju šta jesti i barem za račune iz mjeseca u mjesec. A onda se gleda da se nešto još kupi, za kuću oko kuće. Pa za djecu itd….

Znate sve kako ide i bolje od mene.

Znači kapitalizam. Sustavno je uništeno da čovjek ne može živjeti ako ne radi za plaću. Ili ako imaš dobar biznis. Pa da zarađuješ sam za sebe, a ne kao nečiji zaposlenik.

Turizam tu jak nije, nemamo rudnike zlata. Ima nešto zemnog plina na Bilogori.

Što vi mislite kakva su radna mjesta po tim gradovima?

Kakvo je gospodarstvo. Kakav je privatan sektor u tim gradovima. To je pravo pitanje.

Kakav je privatnik u nas?

Dali ima novih, već razvijenih poduzeća koje se bave visokom proizvodnjom i razvojem, istraživanjem. Poduzeća koja zapošljavaju po 50, 100 ili više od 200 stručnjaka. Ne običnih „radnika” nego postojećih iskusnih stručnjaka i dali ima mjesta za nove mlade ljude koji su završili fakultete. Da rade pravi posao kako treba jer imaju fakultet.

Ja to baš i ne vidim.

Dali ima u tim privatnim poduzećima potreba da rade inženjeri strojarstva, elektrotehnike, informatike, ekonomije, financija i trgovine.

Ili su sve u većini slučajeva obična poduzeća koja trebaju samo srednjoškolsku radnu snagu.

Obična proizvodnja poduzeća koja trebaju NKV radnike, pa trgovce, konobare, kuhare, automehaničare, bravare, tokare, zavarivače, viličare, razne majstore itd…

Pa onda radite posao koji morate, jer vrijeme ide. Ne možete biti doma. Ne mogu vas roditelji financirati. Dođe i neko dijete, pa se mora za njega, itd…

Sve već kako ide….

Istina Je Da Tih Visokokvalitetnih i Finih Radnih Mjesta Nema Dovoljno

I pravo je pitanje dali se isplati studirati ili ne?

I pitanje je dali idete van jer posla nema ili ima posla samo kojeg vi ne želite raditi i koji jednostavno ne može biti bolje plaćen čak i da poslodavac to želi.

Ili vam je Hrvatske možda na neki način dosta iako su se naši roditelji za nju borili i mnogi propatili na razne načine i još uvijek pate.

A što ćemo mi učiniti.

Ti i ja. Kako se mi borimo za nju. Ili samo pasivno promatramo.

Javite mi se ako imate neko pitanje.

Komentiraj