životni resursi

3 Važna Resursa U Životu I Poslu

U vezi ove teme već sam napisao nešto sadržaja na blogu. Ali ipak, odlučio sam napisati jednu detaljniju priču.

Pazite sada ovo. Imamo ta tri „resursa” koje svatko od nas ima na raspolaganju kroz cijeli svoj život. Jedan od tih resursa je na raspolaganju 24 sata na dan. I tako cijeli život. Možda ste sad već shvatili koji je to resurs?

Nekada ih koristimo i trošimo pametno i na ispravan način. Nekada i ne obraćamo pažnju, jer i ne razumijemo koliku vrijednost ti resursi imaju u smislu da nam mogu poboljšati kvalitetu života.

Doslovno mogu promijeniti život bilo kome ako se ti resursi koriste na drugačiji (pravilan, pa i pametan) način.

Na kraju ove priče imati ćete zanimljiv zaključak. Ali idite redom, bit će zanimljivo.

Dobiti ćeš i malu pogodnost koju ne dijelim baš tako lako. Pronaći ćeš ju negdje u tekstu.

Zato čitaj.

3 Važna Životna Resursa

vrijeme znanje novac

Kakvi su to resursi, i gdje se oni nalazi…

Stvar je u ovoj trojici, a to su:

  • Tvoje vrijeme
  • Tvoje znanje
  • Tvoj novac

Gledaj na njih malo drugačije.

Ta tri resursa su temelj za bilo što. Od toga sve kreće.

Kako ih iskoristiti da bi imali koristi od njih?

U našem društvu puno se stavlja fokus na školovanje djece i na formalno obrazovanje. Faks, Faks i samo Faks.

Veliki problem je ako se to znanje ne može koristiti kako treba i na kraju nemaš koristi od toga, što zna biti dosta čest slučaj.

Uzeti ću ovako jedan primjer mlade osobe koja recimo ima oko 20 godina ili 25 godina to je sve više manje isto.

Takva osoba možda studira, što je realno. Ili negdje radi, što je isto moguće. Ili ne radi ništa i čeka neki dobar posao. Neku priliku ili nešto treće.

Uglavnom se može na kraju ispostaviti da gubi svoje vrijeme uzalud trošeći ga na neki posao ili neko obrazovanje čisto radi zadovoljavanja društvene forme i društvenih normi. Jer, eto tako mora biti.

Ili samo čeka. Možda ni sama ne zna što čeka ili koga čeka.

Upravo to vrijeme je prvi resurs kojeg svatko od nas ima na raspolaganju u istim količinama svaki dan, svake godine.

Pitanje Je Kako Vi Trošite Svoje Vrijeme?

Svoje dane, tjedne, mjesece, godine….

Jako zeznuto pitanje, 🙂 Znam da je, da.

Jer vremena nemamo u neograničenim količinama.

Zašto je vrijeme tako važan resurs? I zašto je ono uopće resurs?

Zato što se korištenjem tog prvog resursa mogu ostvariti, odnosno dobiti sljedeća dva resursa. To su znanje i novac.

Doslovno je tako. Nešto kao sirova nafta, pa od nje nastane benzin i ulje. A znate i sami kada imate novac, tada gotovo imate sve. I što vam onda još treba? Onda ljudi shvate da nije stvar u novca, nego u nečem višem.

I u tome je poanta.

Evo primjer?

Idemo malo računati plaće, da vidimo koliko vrijedi 60 minuta rada, jednog običnog Hrvatskog čovjeka koji radi u privatnom sektoru za neku plaću od minimalne pa do 5 ili 6 tisuća kuna neto. To je realna situacija mnogih ljudi. Takve situacije razmatramo.

Pa da vidimo…

Recimo na primjer radni odnos je jako dobar primjer sprege novca i vremena. I još nečega, a to je vaša tržišna vrijednost.

Povećaj Svoju Tržišnu Vrijednost – Tako Imaš Prilike Više Zaraditi

Ta tržišna vrijednost određuje koliko vrijedite (koliko vrijedi vaše vrijeme, znanje, usluge, proizvodi, vaši servisi) da bi vas netko u zamjenu za to platio.

Još je isto tako važno koliko ljudi možete opslužiti tom vrijednošću i još par detalja. A li to su sad već baš detalji. Novac je samo sredstvo plaćanja u zamjeni za neku vrijednost (uslugu, proizvod, znanje) ili neku drugu robu koja se plaća na raznim tržištima.

Sada sve više recimo roba postaje i zdravlje. Znači plaćate doktora… Ne možete više dobiti adekvatno i pravovremeno liječenje ako nemate s čime platiti. Morate čekati na red. Liste čekanja itd itd…..

U vezi radnog odnosa postoji plaća koju dobijete u zamjenu za vrijeme koje provodite na poslu i gdje nešto svojim radom stvorite što se kasnije proda i naplati, te onda dobijete tu plaću. Nekad radite više, napravite više i plaća je tu negdje slična ili malo veća. Ako je sve u redu, a znamo da često nije u redu. I da nekad svejedno nema plaće.

Nema, gotovo ajde kući ća, šta si došo. Nema.

Šalu na stranu, ozbiljna je tema.

I sada uzmimo realnu situaciju da mlada osoba od 20, 25 godina iz ove priče radi za plaću od minimalne pa do nekih realnih 4000, ili 4500 ili 5500 neto. Znači onaj iznos koji dolazi na tekući račun. Ili na ruke što bi rekli. Ako idemo prema višim iznosima takvih ima sve manje i manje.

Uzmimo neki realan prosjek od 5000 brut plaće mjesečno. To je neki oke prosjek. Neki rade i za manje, ali i nije neka razlika.

Što sada imamo.

Analiziram Koliko Vrijedi 60 Minuta Rada Jednog Zaposlenika

Ako radite 8 sati tjedno od Ponedjeljka do Petka to je 40 sati tjedno, odnosno 160 sati mjesečno. Okvirno ako mjesec ima 4 tjedna to je onda 20 radnih dana. Nekada može biti 22 ili 23 radna dana. Ovisno od mjeseca do mjeseca.

Kada se od ovih 5.000,00 bruto izračuna neto dobije se iznos od 3.952,00 kune i taj iznos podijeli sa 160 sati dobijemo neto satnicu od 24,70 kuna (To je još i super).

S time da je ukopna bruto plaća za poslodavca po satu veći od ovog iznosa. To vrijedi za Hrvatsku. Za druge zemlje u okruženju ne znam. Morate to sami vidjeti.

20% su mirovinska osiguranja prvi i drugi stup (obavezno po zakonu)

16,50% su osnovno zdravstveno osiguranje (obavezno po zakonu)

To se još zove bruto 1 i bruto 2.

Bruto 2 je ovaj iznos od 5.000,00 kuna.

Bruto 1 je iznos koji uključuje ono obvezno zdravstveno osiguranje. A to je još 16,50% na ovih 5.000,00 kuna i iznosi 5 825,00 kuna.

Toliko našeg gazdu košta čovjek da mu radi jedan mjesec u firmu sa plaćom od 3.952,00 kuna neto.

Znači još dodatnih 36,50%. To je na neto plaću od 3.952,00 kuna ukupan bruto 1 i bruto 5.825,00 kuna.

Dakle razlika je 1.873,00 kuna. Sav taj novac odlazi u mirovinsko i zdravstveno.

Vi dobijete onih 24,70 neto po satu, plus 20 kuna putne troškove za jedan dan. Pa to onda još ispadne 2,50 kuna više po satu.

Pa je neka konačna suma koju dobijete 27,20 kuna za jedan sat.

A nisam spomenuo onaj porez od 24%. Još ima poreza. Još nije gotovo.

Ako imate veću plaću od 3800 kuna neto i iako ste samac. Nema žene, nema djece, itd.

To vam je onda još na neto plaću od 4000 kuna razlika 200 kuna (4000-3800=200) na na taj iznos u ovome slučaju 200 kuna ide 24% poreza, a to je 48 kuna manje plaće.

Zato neto nije 20% manji od bruto 2. Nego je ta razlika umanjena za 24% ako je neto veći od 3800 kuna.

E to je problem… tih 24%.

To ždere plaću.

Za to se trebamo boriti da se smanji ili da iznos neto neoporezive plaće bude 5000 kuna. A ne 3800 kuna kao sada. Ali onda ne bi bilo dosta za socijalne usluge države. 🙁

I sad ako neki samac ima 7500 kuna neto. Njemu tih 24% ispada 888 kuna.

Naša mlada država Hrvatska toliko naplati samcu koji ima 7500 kuna neto plaće dodatnog poreza.

Pa, to je preko 100 eura mjesečno koje ti naplate kroz porez. Ali dobro to se može dobiti nazad kroz povrat poreza.

Da, skupi smo.

I na kraju šta imamo? Ispada da vaših sat vremena vrijedi 24,70 kuna neto koje dobijete na tekući račun u vama dragoj banci. S plaćom od 5000 kuna bruto.

Znači za 60 minuta dobijete 24,70 kuna neto + 2,50 kuna za putne troškove (ako su putni troškovi po danu 20 kuna – 20/8=2,50 kuna), na račun.

Netko tko radi za minimalac dobije, možda oko 20 kuna po satu, a možda i manje od toga. 18 ili 19 kuna po satu čiste zarade. Ovisno kako koji poslodavac obračunava plaću. Po kojem principu. Ako vam da fiksnu mjesečnu plaću. Onda ako nabubate više sati u mjesecu, satnica vam ispada sa svakim dodatnim satom sve manja. Radite više a plaćeni ste isto. Jbg… šta da se radi.

Pa na kraju ispada da vas plati na neki način isto radili više ili manje. Jer vrijeme provedeno na poslu mijenjate za novac.

Osim ako ne plaća kako treba prekovremeno ili dodatke koji su po zakonu za prekovremeni rad, rad nedjeljom, noćni rad ili rad blagdanom, odnosno nekim drugim zakonom propisano neradnim danom. E onda dobijete više.

Pazite satnica 19 kuna ej….za 60 minuta rada. Rada, ne sjedenja i tipkanja. Još ako je fizikalija…..

tezak rad

Ajde barem da dobije još 500 kuna putnih troškova. Barem tu ne ide nikakav porez.

Vidite koliko se vrijeme u većini slučajeva malo plati. Koliko je rad težak a malo plaćen. I to je realnost u puno privatnih poduzeća.

Pogotovo djelatnosti koje su NISKO PROFITABILNE.

Npr. tekstilna industrija. Ili još neke druge prerađivačke industrije.

Nisu ovo gluposti.

A morate odraditi 8 sati, ako se radi o punom radnom vremenu, i još ako imate sreće pa radite samo 8 sati i imate slobodan vikend. Pa vi ste onda privilegirani. Još ako se da neki praznik spojiti s vikendom. Joooj sreće.. 🙂

Što je s onima koji to nemaju?

Koji nabiju po 200 sati mjesečno, a ne plati se adekvatno ili se ne plati sve kako treba? ili dio ide na ruke.

Ne samo privatni sektor, nego i javni. Doktori, medicinske sestre. Ona njihova dežurstva.

Tko njih pita?

Koliko se tu vremena potroši. Koliko samo sati vremena za nekih 20 kuna po satu.

E sada pitanje svih pitanja?

Kako povećati tu satnicu?

Na samo jedan način.

Tako da povećate svoju vrijednost. Ili na neki drugi način moljenjem na milost i nemilost nekog drugog – gazde, šefa, prijatelja….

Kako povećate vrijednost?

Tako da znate nešto što drugi ne znaju i da vas netko za to plati više?

Jer, netko može tražiti povišicu plaće. Što je oke. Ali plaća ne može ići u nedogled visoko. Postoji limit iznad kojeg ne može ići. Ne može čistačica ili spremačica biti plaćena 15 000 kuna. Taj posao jednostavno ne vrijedi više. U tome je cijela stvar. Ne može.

E da biste radili posao koji vrijedi više morate postati osoba koja vrijedi više.

I u tome je ključ svega.

Niste zadovoljni zaradom i plaćom.

Morat ćete početi raditi posao koji donosi više ili se dovesti u situaciju da vas drugi (a najbolje što više njih) može platiti što više.

I sada nastavak priče je u znanju.

To je drugi resurs.

Da bi ste bili plaćeni više morate znati više. Vidite kako je to povezano.

A da biste dobili znanje?

Što morate raditi.

Morate trošiti vrijeme na sakupljanje znanja, odnosno na učenje.

Eto.

Prvo imate vrijeme. To svi imamo.

Uzimamo vrijeme i trošimo ga na sakupljanje znanja.

Kada tako radimo, nakon nekog vremena imamo i drugi resurs, znanje.

Sada imamo i vremena i znanja.

Kako Se Dolazi Do Znanja?

Evo upravo ovako kako sada radite. Čitate i učite, plus usput odmah radite ono što ste naučili. To je najbolji način za učenje. Imate internet, imate knjige. I drugi ništa ne trebate.

ucenje

Postoji besplatno znanje i ono plaćeno. Koristite jedno i drugo.

Ja plaćam 60 kuna godišnje članarinu u gradskoj knjižnici. Imam na raspolaganju gotovo svaku knjigu koja mi zatreba i koja postoji u knjižnici.

Nekad neku knjigu kupim. Ili u digitalnom obliku ili baš naručim fizički primjerak ovisno kako kada. Jako puno gledam da kupim dobre tečajeve. Ima po 100, 200 eura znanja samo tako.

Ali morate znati tko je dobar, a tko još ne. Tko još mora malo raditi da bi uspio sebe prodati. Dakle, tu isto morate pripaziti.

Evo mala pogodnost koju sam obećao na početku teksta. Tko želi i tko je čitao tekst do ovog djela. Evo mali poklon od mene za vas. Javite se meni i preporučiti ću vam apsolutno kvalitetne ljude od kojih možete naučiti prave stvari.

Oke?

Najviše iz područja marketinga, biznisa, motivacije. Tako koga to zanima, javite se i dobiti ćete preporuku i nećete baciti pare bez veze na nešto što nije dobro.

Hajmo dalje. Još malo pa gotovo 🙂

Znanje Samo Po Sebi Ništa Ne Vrijedi.

Kada nešto znate što dugi ne znaju, odmah ste vrijedniji. Imate veću potencijalnu vrijednost. Jer imate priliku da to znanje unovčite. E kakao se sada to radi? To je sad finale. Malo je teže. Kako sada doći do trećeg resursa do novca. Konačno do novca.

Ja znam jako puno toga, ali dali imam koristi od svog tog znanja? Imate koristi samo od onog znanja kojeg uspijete pretvoriti u vještinu koju možete na tržištu naplatiti, odnosno dobro prodati u obliku neke usluge ili proizvoda. Nečega šta se da mijenjati za pare. A to opet ovisi dali je ta vještina tražena ili baš i ne.

Jer je gospodarstvo kako kažu živi je organizam. Puno toga utječe na puno toga.

To je to.

Sada smo otkrili Ameriku, hah 🙂

Ma sve su te „komplicirane” stvari u životu vrlo jednostavne. Samo kada se malo promisli i kada ste dovoljno načitani. Sve vam se posloži.

Znači da biste došli do novca morate imati prva dva resursa i vrijeme i znanje. Da dobijete novac ulažete opet svoje vrijeme i svoje znanje. Bez toga, možete ali ste vrlo ograničeni.

Ako ništa ne znate onda radite slabo plaćene poslove za koje vam ne treba nikakvo znanje. I tu dobijete slabe plaće. Jer one ne mogu biti puno veće (mogu biti nešto veće) ali ne da je sad odmah dupla. Ne možete raditi kao NKV radnik, a tražiti plaću kao kirurg. Ne ide, ma joooj. Ajde.

Dakle kako zaraditi novac.

Evo moj primjer.

Počeo sam tako kako vam sada pišem.

Godine su već tu potrošene.

Nije to – evo mene ja došao i sada sve ovo znam. Ma, ne ide to tako....

Trošio sam svoje vrijeme i grijao stolac da bi dobio znanje i sada od toga svega počinjem dobivati novac.

Jednostavno?

Je, jednostavno je.

Ali treba biti dosljedan i uporan i još puno toga. Jer sam sve to sam radio i sam učio. I motiviran, i snalažljiv i imati vjere u sebe (ovo je još faking najbitnije) i još dosta tih slatkih sastojaka od kojih vam nekada dođe muka.

Doslovno muka, jer je bilo odustajanja i pokušaja raznih. Ali sve to dođe na svoje. Da bi zaradili novac morate trošiti svoje vrijeme i svoje znanje uz pazite sada (nešto malo novca kao dodatak). Jer ipak ima situacija kada nešto trebate kupiti ili platiti da bi nastavili dalje.

Treba kupiti neki tečaj da vam netko sve lijepo obasjani pokaže (kao ja sada vama), treba platiti neki servis, treba platiti ili kupiti neki proizvod, treba nekog drugog platiti itd.

Ovdje sada na mislim na početni kapital. Početni kapital je već nešto drugo.

Znači da biste zaradili novac, trebate imati nešto novca, ali samo u manjim količinama. A te iznose ako ste zdrav i normalan čovjek možete zaraditi makar radili poslove koje nitko ne želi, samo da dođete do tog novca.

Postoje kompromisi, postoje neke cijene, žrtve i nekada jednostavno morate učiniti ono što je potrebno, sviđalo se to vama ili ne. Samo da prijeđete taj nivo. Tu misiju da možete to riješiti i nastaviti dalje. Jer bez toga koraka dalje ne možete napredovati. Oke?

Kao u igrici kada rješavate zagonetku, pa treba učiniti hrpu manje ili više povezanih radnji. I tek na kraju napravite zadnji korak koji rješava zagonetku i vrata se otvaraju na sljedeći nivo igre.

E sada kada imate sve to. Sva ta tri resursa (opet napominjem da u dosta slučajeva ne morate imati velike količine novca) spremni ste naplatiti.

Kako to radite?

Kroz poduzetništvo ili tako da se natječete za bolje plaćeni posao s drugima koji isto žele to što i vi.

To su dva legalna načina.

I opet sam vam otkrio Ameriku.. 🙂

Ili pokreni nešto svoje sam ili se dovedi u situaciju da te netko drugi može bolje platiti nego što te sada plaćaju.

Sve drugo je nešto van legalnog okvira.

I tada će ti biti bolje.

Tada ćeš biti sretniji i zadovoljniji. Jer sve to dolazi iz nas samih.

Kada shvatiš da si prepušten sam sebi i da ti nitko neće i ne mora pomoći (nije ničija dužnost, pa ni Boga) da ti pomaže tada možeš početi ići tim putem.

Samo učini ono što moraš i što trebaš.

Jer vrijeme ionako prolazi…

Tik..tak… tik…tak…

I Zaključak Je U Toj Tržišnoj Vrijednosti.

Ako želiš zarađivati više i biti plaćen više. Moraš postati u ekonomskom smislu na tržištu rada vrijednija osoba. Kao suho zlato.

A da bi postao vrijednija osoba moraš pravilno iskoristiti prvo svoje vrijeme da dobiješ znanje i zatim to dvoje zajedno da bi dobio novac. A novac od znanja i vremena dobiješ tako da ga pretvoriš u neku korisnu vještinu koju na tržištu rada, robe i kapitala možeš dobro prodati ili unovčiti.

Dok je legalno onda je i moralno. Onda je i ispravno. Onda treba podržavati. A najviše potrebno za naše gospodarstvo.

Jedino ako nemaš neke veze ili si neki miljenik, pa te onda malo poguraju, znaš mama tata, familija i tako to..

Ali vrijeme ionako ide…

Tik.. tak… tik… tak…

Komentiraj